Niš, 11. oktobar 2017. – Zakonski okvir za upravljanje prirodnim dobrima u Srbiji i dalje je nedovoljno usklađen sa standardima zaštite i očuvanja prirode koje primenjuju zemlje Evropske unije koji se baziraju na uključivanju lokalne zajednice, održivom razvoju i kontrolisanom korišćenju prirodnih dobara.
Nedavni primeri lokalnih inicijativa za očuvanje Topodolske reke i sprečavanje izgradnje hidroelektrane u okviru parka prirode „Stara planina“, dodatno ukazuju na potrebu uključivanja lokalne zajednice u proces upravljanja parkovima prirode i drugim prirodnim dobrima nižeg stepena zaštite.
Iako Nacionalna strategija održivog korišćenja prirodnih resursa prepoznaje problem isključenosti lokalnih zajednica na svim nivoima upravljanja, uključivanje lokalnog stanovništva je, izmenama Zakona o zaštiti prirode, omogućeno samo u zaštićenim područjima koja imaju status Nacionalnog parka (kroz osnivanje saveta korisnika koji učestvuje u izradi godišnjih planova za upravljanje), dok najvećim brojem parkova prirode (prvi niži stepen zaštite), upravlja javno preduzeće Srbijašume.
Prema postojećim propisima preduzeće Srbijašume, kao upravljač, nadležno za donošenje planova razvoja i upravljanja kao i za praćenje realizacije istih, čime se potpuno isključuje i sama mogućnost učešća lokalne zajednice i stručne javnosti i onemogućava primena pricipa dobrog upravljanja.
Tekst Jovane Strahinić, u celosti, možete pročitati na sajtu Nacionalne koalicije za decentralizaciju.