Beograd, 24. novembar 2016. – Generalni sekretar Saveta za regionalnu saradnju Goran Svilanović izjavio je da je proces pristupanja EU za Srbiju i druge zemlje regiona koje čekaju na članstvo samo formalno isti kao za Hrvatsku, ali da je suštinski drugačiji zbog okolnosti u regionu, ali i u EU.
"Posle ulaska Hrvatske, jedan model pridruživanja je završen", izjavio je Svilanović na skupu (Re)Balkanizacija Zapadnog Balkana u organizaciji Centra za spoljnu politiku i Fondacije Hans Zajdel (Hanns Seidel), prenosi Euractiv.
Kao ključne različitosti regiona u odnosu na zemlje koje su do sada pristupile, uključujući Sloveniju i Hrvatsku, naveo je spor oko imena Makedonije, nedovoljnu funkcionalnost Bosne i Hercegovine i proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine, istakavši da ih je poređao po značaju, od najvećeg izazova.
Naveo je da se specifičnost već odrazila u pregovorima sa Srbijom, gde se u poglavlju 35 obrađuje normalizacija odnosa sa Kosovom, i izneo stav da će se nešto slično primeniti kada bude došao red na otvaranje pregovora sa BiH, i da će i ona dobiti svoje poglavlje 35, a to je funkcionalnst države.
EU je takođe drugačija, a Svilanović kao ključne promene navodi krizu iz 2008. od koje se Unija oporavlja ali koja je ostavila traga na ljudima, migracije koje su duboko podelile društva unutar EU i Bregzit koji je probleme izneo na površinu. Evropa, kako je naveo, prvo mora samu sebe da definiše.
U ovom trenutku, smatra Svilanović, na proširenje treba gledati kao na priliku za reforme, iskoristiti za to i pretpristupnu EU pomoć i stručnjake, a naknadno će se videti šta će biti sa pridruživanjem.
Svilanović je ipak preneo i svoj utisak nakon sastanka zapadnobalkanskih lidera u Parizu sa evropskim liderima u julu ove godine, oko dve nedelje nakon izglasavanja Bregzita, da mu se činilo da su se lideri dve velike evropske zemlje, Francuske i Nemačke, Fransoa Oland i Angela Merkel, i više radovali od lidera balkanskih zemalja što i u tom trenutku "još neko želi da razgovara o proširenju".
Kada je reč o aktivnostima Saveta za regionalnu saradnju, Svilanović je naveo da u 2017. počinju pregovori o invesicionom sporazumu, koji bi trebalo da omoguće da se pored fiskalnih i sličnih podsticaja koje zemlje pojedinačno nude istaknu neke druge mogućnosti regiona. On je rekao da je potrebno i jedinstveno tržište rada, kako bi se omogućilo onima koji završe školovanje u jednoj zemlji regiona da rade u drugoj, odnosno prava mogućnost za pokretljivost radne snage.