Transparentnost – Srbija (deo Transparency International) upozorava da problemi u vezi sa političkim i drugim skrivenim uticajima na medije ne mogu biti valjano rešeni, dok državno i političko oglašavanje u medijima ne bude uređeno na dosledan i sveobuhvatan način.
Pojedina pravila, koja nisu ni dovoljna, ni dosledna, postoje u medijskim zakonima iz 2014, u izbornim propisima, Zakonu o javnim nabavkama (2012) i Zakonu o oglašavanju (2005).
Dokument „Medijska strategija“ iz 2011, predviđa kao pomoć medijima da se oglašavanje državnih organa vrši bez posredničkih agencija, ali nije poznato da je do sada išta urađeno po tom pitanju. O uticajima na medije kroz oglašavanje državnih organa govori i izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije, takođe iz 2011. godine.
Ovi problemi nisu rešeni donošenjem i izmenama propisa u poslednje četiri godine, a rešenje ne donosi ni predlog Zakona o oglašavanju koji je upućen u skupštinsku proceduru .
Pozitivno zakonodavstvo nije dosledno kada je reč o državnom i političkom oglašavanju, zato što jedna pravila važe za oglašavanje na elektronskim medijima, a druga za štampane medije, a ni ta pravila se ne primenjuju uvek.
Pored toga, nema ni jasnih merila za ocenu svrsishodnosti oglašavanja javnog sektora. Transparenost – Srbija je tražila da se nađe rešenje za ove probleme u mnogo navrata – u sklopu donošenja antikorupcijske strategije, u vezi sa izmenama Zakona o javnim nabavkama, nakon praćenja finansiranja izbornih kampanja. Transparenost – Srbija je to učinio i tokom javne rasprave o nacrtu Zakona o oglašavanju u februaru ove godine, kada su uputili predloge i komentare Ministarstvu trgovine, turizma i telekomunikacija i podržali predloge ANEM-a. Na žalost, aktuelni predlog zakona uopšte ne uređuje pitanje oglašavanja državnih organa i političkih stranaka.
Predlog Zakona o oglašavanju uređuje samo komercijalno oglašavanje, a u pogledu državnog i političkog zadržava norme starog Zakona o oglašavanju (2005), koje su se u praksi pokazale kao nedovoljne. Da stvar bude ozbiljnija, ukoliko bude usvojen aktuelni predlog zakona, ne bi postojao pravni osnov da se na državno i političko oglašavanje primene opšta načela oglašavanja, kao što su zabrana diskriminacije, izazivanja mržnje, zloupotreba odnosa zavisnosti, nepristojne poruke, izazivanje straha i agresivnosti kod maloletnika itd, kao i zabrana diskriminacije oglašivača od strane medija.
Izvor: Transparentnost – Srbija